Pavao Pavlicic

Stroj za maglu Pavao Pavlicic

"Onoga jutra kad je sve po_elo bila je magla. Povijala se oko mene dok sam brzim koracima grabio pokraj autoputa, vrebaju_i priliku da ga pretr_im. Iz magle su izranjali osobni automobili onih koji po_inju raditi u sedam, kamioni u tranzitu, kombiji sto razvoze robu po trgovinama, a ja sam zastajkivao, zadihan, usplahiren, udisu_i opori miris vlage, i osvrtao se lijevo i desno, ne usu_uju_i se prije_i. Osje_ao sam kako mi se zeludac steze, jer od nervoze nisam uspio ni doru_kovati, i stalno sam pipkao po dzepovima i zavirivao u torbu, provjeravaju_i jesam li sve ponio. Dobro se sje_am svakoga trenutka toga jutra, i sje_am se da sam _ak bio osobito razo_aran time sto je magla, jer sam dan koji je upravo zapo_injao, mastaju_i o njemu dugo unaprijed, zamisljao sasvim druga_ije. U posebnome raspolozenju u kakvom sam bio, gotovo da sam tu maglu protuma_io kao predznak, kao nesto simboli_no u vrlo losem smislu te rije_i."